Šta su celovite namirnice?

Celovite namirnice su one namirnice čiji je oblik identičan onom koji se može naći u prirodi, odnosno namirnice biljnog i životinjskog porekla koje nisu prošle proces industrijske proizvodnje ili su prošle kroz vrlo mali proizvodni proces koji nije izmenio sastav tih namirnica.

Dakle, krajnje je prosto, brokoli je celovita namirnica, jer ga u tom obliku možemo naći u prirodi. Jaje je takođe celovita namirnica jer ga takođe u tom obliku možemo naći u prirodi. Biftek, s obzirom da je komad krave, je celovita namirnica, jer ga u tom obliku možemo naći u prirodi. Mleko je celovita namirnica jer ga u tom obliku možemo naći u prirodi, ali pasterizovano mleko već nije, jer su iz njega uklonjene sve bakterije. Ipak, konzumiranje nepasterizovanog mleka se ne preporučuje jer možda da bude opasno za zdravlje zbog mikrobioma, bakterija, koje se u njemu nalaze.

Do pojave industrijalizacije, čovek je jeo isključivo celovite namirnicem sezonsko voće i sezonsko povrće, jaja, meso, i vrlo malo obrađene namirnice, poput mleka i mlečnih proizvoda, kao što su puter, sir, krem, jogurt, i pavlaka, ali i sušeno meso koje je prošlo vrlo malo obrade, gde se u tom procesu dodaje so, a oduzima voda.

Industrijalizacija nam je omogućila da modifikujemo namirnice tako da bi duže opstale na policama i u frižiderima, ali to nije jedini razlog iz kog se namirnice prerađuju. 

Naime, proizvođači hrane su shvatili da pored toga što mogu da utiču na dugotrajnost hrane mogu da utiču i na njen ukus, pa su počeli da dodaju razne veštačke zaslađivače i druge hemikalije koje će odgovarati našim čulima, i zbog kojih ćemo opet želeti da kupimo njihov proizvod. 

Proizvođači hrane takođe sve čine da ta hrane bude vizuelno primamljiva pa dodaju veštačke boje. 

Kada je sedamdesetih godina prošlog veka otpočeo rat protiv masti, jer su svi mislili da masna hrana izaziva povišen holesterol i samim tim direktno uzrokuje srčana oboljenja, pre svega srčani udar koji je jedan od vodeđih uzroka smrti, proizvođači hrane su odlučili da odstrane mast iz proizvoda poput mleka i sireva, ali i iz mesnih proizvoda, poput kobasica, šunki, pa i slanine. 

Umesto masti, da bi dopunili kalorijsku vrednost, dodavali su jeftine, veštačke zaslađivače, poput kukurznog fruktoznog sirupa, da bi povećali količinu ugljenih hidrata, i soju, da bi povećali količinu proteina.

Iz brašna se uklanjaju vlakna, a dodaju se druge hemikalije da bi brašno duže trajalo i da bi imalo više namena u kuhinji, pa smo tako dobili “višenamensko” brašno.

Ako čitate sastav industrijske hrane sve one namrinice čija imena ne umete da izgovorite su dodate sa jednim od ciljeva koje sam gore nabrojao. 

Spisak svih dodataka u industrijskoj hrani koji značajno narušavaju sastav namirnice možete pronaći na ovom linku (spisak je na engleskom, ali nazivi na srpskom su uglavnom slični).

Takve, izmenjene namirnice stvaraju mnoge probleme u našem organizmu.

Pre svega, kada nekoj namirnici drastično izmenimo sastav, organizam često ne ume da prepozna takve namirnice kao hranu, već ih tretira kao toksin, odnosno nešto čega bi se trebalo osloboditi, pa tako nastaju inflamacije i nadutost, ali na taj način takođe uskraćujemo naše telo mikronutrijentima koje ne možemo dobiti iz industrijski prerađene hrane. 

Drugi problem sa necelovitim namirnicama je što one često sadrže mnoštvo ugljenih hidrata poreklom iz šećera i drugih veštačkih zaslađivača, koji će drastično da povećaju nivo šećera u našem krvotoku, što će dalje dovesti do obilnog lučenja insulina i ako se naša ishrana bazira većim delom na industrijskoj hrani, vremenom ćemo razviti insulinsku rezistenciju, koja dalje vodi ka gojaznosti, dijabetesu tipa 2, i kardiovaskularnim bolestima.

Povišena količina šećera u industrijskoj hrani i povećano nagli porast šećera u krvi takođe dovodi i do naglog pada šećera u krvi, što dalje rezultira lučenjem grelina, hormona koji daje našem telu signal da smo gladni i stoga ćemo biti primorani da jedemo svaka dva sata, da se prejedamo, i ako opet odaberemo nešto prerađeno i nešto što ima mnoštvo ugljenih hidrata, to opet vodi istom putanjom koju smo maločas pomenuli: insulinska rezistencija – gojaznost – dijabetes tipa 2 – kardiovaskularna oboljenja.

Naš zaključak je da bi našu ishranu trebalo bazirati na celovitim namirnicama koje sadrže vrlo ugljenih hidrata. 

Takođe bi trebalo jesti namirnice koje su vrlo malo obrađene, poput sireva.

Brašna, ako ćemo koristiti, bi trebalo da budu od oraha, a ne od žitarica, i bilo bi najbolje da je to brašno mleveno, i da nije prošlo nijednu drugu obradu, odnosno da iz njega nije odstranjo vlakno, mast ili bilo koji drugi sastojak.

Suhomesnati proizvodi koji su prošli minimum obrade i u koje ništa osim soli nije dodate se takođe nalaze na našoj listi preporučenih namirnica.

Najjednostavniji vodič za odabir namirnica bio bi da izbegavate sve što dolazi iz kutije, razni keksevi, čipsevi i druge grickalice, sve što ima poduži spisak sastojaka čija imena ne umete da izgovorite,

Takođe izbegavajte sokove, bilo gazirane bilo ceđene. 

Ceđeni sokovi su puni šećera, i ako zaista dolaze iz voća, taj šećer je fruktoza kog naše telo veoma teško metaboliše. 

Bolje je pojesti narandžu, koja uz šećer sadrži i vlakna, nego popiti čašu ceđene narandže koja nema vlakna, a ima šećera koliko 10 pomorandži

Ne postoji nikakva razlika između koka kole i voćnog soka. 

Širi spisak namirnica koje preporučujemo možete naći u našoj Brošuri, uz koju ćete dobiti Plan ishrane, Knjigu recepata, i Keto kalkulator. Sve to možete preuzeti besplatno ako posetite zagolaj.com ili pratite uputstva ispod ovog teksta.


Preporučujemo iz naše prodavnice

Kategorije