Šta je autofagija

Postoji mnogo zabune kada je u pitanju pojam autofagija, pa ćemo u ovom članku detaljno da objasnimo šta je autofagija.

Neki misle da je autofagija isto što i post. Drugi misle da je autofagija ishrana.  Treći misle da određena hrana aktivira autofagiju. 

Reč autofagija ili na engleskom autophagy, ima koren u grčkom autóphagos; što se na engleskom tumači kao self eating, i kada bismo doslovno preveli tu frazu, značilo bi: jesti samog sebe

Na našim prostorima, frazu “jesti samog sebe”, uglavnom koristimo da opišemo nekog ko mnogo brine ili je mnogo nervozan, ali autofagija predstavlja nešto sasvim drugo.

Autofagija je prirodan regulatorni mehanizam u kom zdrave ćelije uklanjaju suvišne ili disfunkcionalne komponente drugih ćelija.

Drukčije rečeno, autofagija je sposobnost zdrave ćelije da reciklira oštećene ili da se hrani otpacima izumrlih ćelija u nedostatku hranljivih materija.

Belgijski biolog, Christian de Duve, koji je 1947 dobio Nobelovu nagradu za otrkiće lizozoma je tvorac fraze autofagija, i on je jedan o prvih koji je primetio ovu sposobnost ćelija.

Devedesetih godina prošlog veka otkriveni su geni koji su povezani sa autofagijom što je dovelo do višedecenijskog istraživanja autofagije i 2016. godine Yoshinori Ohsumi i njegov tim su dobili Nobelovu nagradu u polju medicine i fiziologije.

Koja je uloga autofagije u našem organizmu?

Autofagija ima dve osnovne uloge

  1. Reciklaža hranljivih materija
  2. Eliminacija suvišnih ili štetnih materija

Reciklaža hranljivih materija

Do reciklaže hranljivih materija dolazi u stanju gladovanja, odnosno prilikom odsustva hrane. Ako ćelije duže vreme ne dobija hranu, počeće da jede ostatke odumrlih ćelija koji su se nataložili. 

Taj proces reciklaže je normalan u prirodi i ne dešava se isključivo na ćelijskom nivou. Najtipičniji primer reciklaže u prirodi možemo da vidimo posmatrajući promenu drveća u toku različitih godišnjih doba. U proleće, raste novo lišće; u toku leta, krošnja je gusta i zelena; u toku jeseni lišće se suši i opada; u zavisnosti od vrste drveta, plodovi takođe opadaju; lišće i plodovi koji su ostali na zemlji, trunu i bogate zemljište hranljivim materijama koje će pomoći rast drveta iduće godine.

Eliminacija suvišnih ili štetnih materija

Pored reciklaže, jedna od funkcija autofagije je da uklanja suvišne i štetne materije; tu pre svega mislimo na viruse, bakterije, ali autofagija potpomaže pri uklanjanju kancerogenih ćelija.

Na šta utiče autofagija?

Autofagija ima anti-ejdžing efekat, poboljšava imuni sistem, pospešuje rast novog tkiva, smanjuje zapaljenje, poboljšava pri uklanjanju viška kože kod osoba koje su naglo smršale, predstavlja ključnu terapiju nakon potresa mozga, uspešna je u prevenciju kancera, alchajmerove bolesti, parkinsonove bolesi i drugih dementinih oboljenja.

Svake sekunde u našem telu umre 2 miliona crvenih krvnih ćelija. One za sobom ostavljaju određeni otpad koji bi trebalo očistiti. 

Crvene krvne ćelije nisu jedine ćelije koje umiru u našem telu; zapravo sve ćelije odumiri i ostavljaju otpad za sobom. 

Kao što smo već rekli, jedna od uloga autofagije je da ukloni taj otpad; da ga reciklira i da ga iskoristi za pravljanje novih ćelija, kao hranu ili kao energiju. 

Autofagija je posebno značajna za čišćenje taloga u moždanim ćelijama. U moždanim ćelijama ljudi koji su oboleli od Alchajmerove bolesti, Parkinsonove bolesti i drugih dementnih oboljenja, može se pronaći znatno više otpada nego kod osoba sa zdravim mozgom, pa se može zaljučiti da je taj otpad direktan uzročnik tih bolesti.

Pored autofagije, ključni faktor za čišćenje moždanih ćelija je dobar san, u trajanju od 8 sati. 

Kako aktivirati autofagiju?

Pre svega 100 godina niko nije razmišljao o tome, jer, pre svega, niko nije znao šta je autofagija, ali takođe niko nije patio od manjka autofagije.

Zašto?

Postoje dva načina da se aktivira autofagija:

  1. Autofagija može da se aktivira nakon što se fizičkom aktivnošću potroši sav glikogen iz jetre, a najefikasniji način za tako nešto je HIIT (High intensity interval training, odnosno trening u toku kog za kratko vreme, u mnogo intervala, radite vežbe visokog intenziteta)
  2. Kada se ne unosi hrana duži vremenski period i kada ćelije, da bi opstale, počnu da jedu sve što im se nađe na putu

Dakle, pre svega 100 godina, hrane nije bilo u izobilju kog danas imamo; prosečan čovek je jeo 2-3 puta dnevno. Treba imati u vidi da iako hrane nije bile u izobilju, ta hrana je bila znatno boljeg kvaliteta nego današnja hrana. Čovek je je celovite namirnice, koje u sebi nisu sadržale sintetičke materije koje se nalaze u današnjoj hrani. 

Takođe, pre svega 100 godina, čovek je bio znatno više fizički atkivan i vrlo lako je dolazilo do toga da čovek iscrpi sve zalihe glikogena.

Kao što znamo, današnji čovek provodi mnogo više vremena sedeći i jedući hranu bogatu ugljenim hidratima i pre svega industrijkim šećerom i drugim rafinisanim namirnicama. 

Učestalost obroka je mnogo veća, kultura potrošačkog društva nas je naučila da jedemo mnogo češće nego što bi trebalo pa mnogi jedi i 5, 6 puta na dan i nikada ne dovedu svoje telo u stanje gladovanja, što znači da njihove ćelije nemaju potrebu za autofagijom jer je hrane uvek u izobilju. 

Ta stalni priliv hranljivih materija dovodi naše telo do stanja konstantnog rasta. Kao što ste već videli, u prirodi mora da postoji balans između rasta i degradacije, odnosno odumiranja i taj konstantni rast uopšte nije dobar, niti prirodan.

Tumor, nije ništa drugo nego nekonotrolisani rast neželjenog tkiva, koje bi u prisustvu autofagije bilo sprečeno. 

Dakle, da bismo aktivirali autofagiju, neophodno je da smanjimo količinu ugljenih hidrata, da smanjimo broj obroka, da provedemo određeno vreme bez hrane, kako bismo iskoristili sve zalihe glikogena i da budemo fizički aktivni.

Šta kažu stručnjaci?

Mnogi stručnjaci preporučuju da naš trening odradimo na prazan stomak upravo pre prvog obroka u toku dana, ako naše dnevne obaveze dozvoljavaju tako nešto. 

Na taj način, u toku treninga ćemo sigurno potrošiti preostale zalihe glikogena i ako isplaniramo naš obrok 2 sata nakon treninga, postoji velika verovatnoća da će autofagija biti aktivirana u našim ćelijama bar 2 sata. 

Mnogi preporučuju kombinaciju keto ishrane i periodičnog posta kao jednog od metoda za aktivaciju autofagije.

Kao što znamo, keto ishrana podrazumeva ekstremno nizak unos ugljenih hidrata, samim tim, neše telo će biti u ketozi i trošiće ketone kao izvore energije, nećemo imati viška glukoze koje se veoma lako pretvara u glikogen i glikogen iz mišića ćemo veoma lako potrošiti. 

Prema nekim proračunima, osobe koje su na low carb ili keto dijeti mogu da aktiviraju autofagiju ako ne jedu 12 sati ili više. Što bi značilo da oni koji naprave razmak od 16 sati između poslednjeg obroka juče i prvog obroka danas, mogu da provedu i do 4 sata u stanju autofagije. Oni koji poste duže, 20, ili 22 sata, mogu da povećaju to vreme za još koji sat.

Oni koji su na standardnoj ishrani, oni koji jedu mnogo ugljenih hidrata, moraju da provedu bez hrane i do 72 sata kako bi u njihovom telu otpočeo proces autofagije. 

Biti bez hrane, odnosno postiti, znači ne jesti ništa što sadrži kalorije. Znači, trebalo bi piti samo vodu, uz dodatak soli, zbog elektrolita koji su ključni za rad srca, i eventualno bismo mogli piti kafu ili čaj, bez šećera i drugih dodataka.

Pošto ne postoji način da se autofagija izmeri ili detektuje u telu, većina od tih predviđanja zavise od raznih faktora; pre svega od ishrane, starosti, fizičke aktivnosti, genetike, zdravlja…

Ono što je sigurno jeste da dugotrajno odsustvo hrane definitivno čini da uđemo u stanje autofagije. Stoga, mnogi stručnjaci preporučuju da bar 2 puta godišnje primenimo post u trajanju od 3 dana (72 sata) do 7 dana (168 sati), kako bismo očistili naše telo od otpada, kako bismo ojačali naš imuni sistem i odmorili naš digestivni trakt od previše hrane koju smo skloni da unesemo. 

Trebalo bi napomenuti da post koji traje duže od 3 dana ne bi trebalo primeniti bez konsultacije s lekarom, a u nekim slučajevima i uz nadzor lekara; to posebno važi za ljude sa hroničnim bolestima.

Činjenica je da naše telo nije dizajnirano da jedemo 6 puta dnevno, čak nije stvoreno da jedemo svakodnevno. Milenijumima, naša vrsta je živela od danas do sutra, jedući ono što ulovi ili što nađe. Izobilje hrane u kom se nalazimo u poslednjih 50 godina je novina za naš organizam i ne postoji odbrambeni mehanizam koji može da nas zaštiti od prejedanja.

Duboko u našem DNK, je ugrađena komanda da jedemo dok ima, da jedemo hranu koja će nam pomoći da preživimo na duže staze, jer ko zna kada ćemo opet imati, a ako čitate ovaj tekst sumnjam da ste se zapitali kada ćete sledeći put nešto pojesti; za nedelju, dve nedelje, tri nedlje?

Evolucija je udesila da nam se šećer sviđa jer šećer nije postojao u izobilju. 

Naši preci su voće mogli da jedu samo u sezoni i samo ono koje je raslo u njihovoj okolini. Danas možemo da kupimo razno voće u toku čitave godine, i u prilici smo da konzumiramo mnoštvo rafinisanog šećera kom ne možemo da odolimo jer su naša čula podešena tako da jedemo ono što će nam pomoći da preživimo.

Mnogi svetski stručnjaci u polju medicine i biologije, vide otkriće autofagije kao revolucionarno otkriće koje će pomoći da se medicina postane preventivna disciplina. Samo saznanje da postoji mehanizam u našem telu koji je u mogućnosti da opravlja samog sebe je zapanjujuće i uz adekvatan nadzor i uputstva medicinskog osoblja mnoge bolesti će u budućnosti eleminisane i sprečene.

Šta mi možemo da uradimo?

Ali, ne samo za medicinu, autofagija je veliko saznanje i za svakog čoveka pojedinačno. Potrebno je vrlo malo truda i discipline da ograničimo naše obroke na 2-3, da jedemo samo u određenom vremenskom periodu u toku svakog dana, i da s vremena na vreme ne jedemo ništa duži vremenski period da bismo aktivirali ovaj moćni mehanizam.

Gledajmo na autofagiju kao servisiranje našeg automobila. Svakih 6 meseci trebalo bi zameniti ulje, i odvesti auto na servis. Kada se naš automobil pokvari, uvek ga možemo odvesti na servis, ili kupiti novi. Telo, imamo samo jedno i ako ga ne budemo servisirali, nećemo moći da kupimo drugo; bar ne u skorije vreme.


Preporučujemo iz naše prodavnice

Kategorije