3 lekcije koje sam naučio kroz post od 3 dana

Prethodna 3 dana, tačno 72 sata, u usta nisam stavio ništa osim, čiste crne kafe, suplemenata magnezijuma, kalijuma i himalajske soli. 

U toku ovog posta sam naučio neke stvari i želeo bih to da podelim sa vama i od kojih ćete, nadam se, imati koristi.

Glad nije nešto što je neizdrživo

Kada ljudi saznaju da s vremena na vreme praktikujem duže postove, 72 sata i više, često mi odaju priznanje i kažu kako bi oni popadali u nesvest nakon prvog dana. 

Istina je da ne bi, jer ja nisam neki super čovek sa nekim darom da mogu da izdržim ne znam koliko dugo bez hrane već sam satkan od iste materije kao i svi drugi. Ako ja nešto mogu da uradim može i bilo ko drugi.

Glad nije neka neizdrživa mizerija. Glad je puki osećaj praznine u stomaku i uz taj osećaj možemo potpuno normalno da funkconišemo.

S druge strane, kad smo zavisni od određenih namirnica, poput šećera, tada osećamo žestoku potrebu za njima. Nekad se osećamo kao da moramo pojesti/popiti nešto ili ćemo nekog ubiti. To nije glad, to je zavisnost i ta zavisnost može biti od šećera (u ma kom obliku), alkohola, duvana, droge. Telo registruje nedostatak supstance i pošto nije sposobno da je samo proizvede šalje nam signal da je uzmemo. Dodaću još da je telo sposobno da proizvede glukozu, ali ne u toj količini u kojoj smo skloni da ga unosimo ako smo na nekoj standardnoj ishrani koja podrazumeva žitarice, peciva, rafnisane šećere i sl.

S druge strane, kad nismo zavisnici izvesnih namirnica, u odsustvu hrane telo vrlo lako dobija energiju iz zaliha (masnih ćelija), a ima sasvim dovoljno zaliha određenih mikronutrienata da bi nastavilo neometano da funkcioniše narednih nekoliko dana koje ćemo provesti bez hrane.

Mozak mnogo bolje radi na ketonima

Nakon prvih 24 sata posta, verovatno upadamo u dublju ketozu. Kada ste metabolički fleksibilni, kada naučite vaše telo da se lako prebacuje sa potrošnje glukoze na potrošnju ketona, prebacivanje u ketozu traje prilično bezbolno.

Poslednjih nekoliko meseci ne mogu da kažem da sam često bio u nekoj dubljoj ketozi. Više sam bio na LCHF ishrani, što je podrazumevalo više orašastih plodova i voća, uz povremeni pirinač u kineskim restoranima i mogu reći da sam zaboravio koliko je dobar osećaj biti u ketozi.

Za mene je osećaj ketoze kao zen. Koncentracija je značajno bolja, buka u mojoj glavi je svedena na minum, i nema oscilacija u mom raspoloženju, bez obzira na spoljne okolnosti, što nije slučaj kada nisam u ketozi. 

Taj osećaj najbolje dođe do izražaja nakon 48 sati bez hrane.

Suplementacija elektrolitima može da olakša vreme provedeno bez hrane

Svaki put kada sam postio duže vreme sam unosio prstohvat ili dva himalajske soli dnevno, a poslednja dva puta sam unosio i suplemente magnezijuma i kalijuma.

Ne postoje glavobolje, vrtoglavice ili grčevi u mišićima koji mogu da se jave usled odsustva elektrolita. Kada sam postio bez suplementacije, ove pojave nisu bile česte i nepremostive, ali mogu da kažem da post bez suplementacije nije uvek bio prijatan, dok uz suplemente jeste.

Minerali su neophodni za rad srca i za mnoge druge funkcije u telu. Zbog potrošnje zaliha glikogena iz mišića i jetre, u toku posta se izbaci sva voda koja je bila vezana za taj glikogen, a zajedno sa vodom se izbace i preko potrebni minerali, koje nećemo moći da nadoknadimo kroz hranu, i zato mislim da je suplementacija elektrolitima neophodna zarad lakše održavanje homeostaze.

Suplementacija nije nužna, ali ako već može da olakša nešto, ne vidim zašto je ne bismo primenili.


Preporučujemo iz naše prodavnice

Kategorije