Zašto nam je propao karnivor izazov od 90 dana

Mogu slobodno da kažem da je naš izazov 90 dana karnivor ishrane propao. Plan je bio da 90 dana ne jedmo ništa osim namirnica životonjskog porekla, a od kad smo napravili prvi “cheat day” imamo ih svake nedelje, bar jedanput.

Ako nećete da čitate sve ovo, pogledajte vlog

Izazov nije u potpunosti propao jer i dalje smo bar 5 dana nedeljno na karnivor ishrani, ali zbog raznih okolnosti imamo “cheat day” jedanput do dva puta nedeljno.

I da se razumemo 5 dana nedeljno karnivor ishrane je beskonačno bolje od 0 dana nedeljno.

U poslednje vreme, ne samo da nam karnivor ishrana ne ide od ruke, već nam i mnoge druge stvari ne idu od ruke, pa tako i snimanje vlogova.

Stres

Nedavno smo, kao što smo već pominjali u podkastu, dali otkaz i sada naša šefica, tj. vlasnica škole za koju radimo pokušava na sve načine da nas zadrži, obećava razna čuda, manipuliše informacijama o promeni radne dozvole, pa samim tim i vize, i primenjuje mnoštvo drugih taktika kako bi nas uplašila ili primorala da ostanemo, i sve to izaziva mnogo stresa.

Stres je naša priroda reakcija na opasnost, a kad vam neko kaže da vaš plan da se preselite u drugi grad i promenite posao možda neće uspeti jer to zakon, tj. poslodavac kom zakon pruža ogromnu moć, neće dozvoliti, onda vam se upale lampice stresa i telo luči kortizol. Kortizol traži šećer kako bi ubacio glukozu u mišiće i spremio vas za bežanje ili borbu.

I kad taj stres traje danima, ili nedeljama, vama se postepeno pojavljuje želja da jedete bilo šta slatko, pa je Sanja, na primer, u petak pojela slane perece i sladoled; nešto što nije uradila dugo vremena.

Ako se pitate kako slani pereci mogu biti “nešto slatko”, pa prosto; slani perec je 60-80% ugljeni hidrat, svi ugljeni hidrati su šećeri, i u telu se pretvaraju u glukozu, pa slani perec, iako nema sladak ukus, je zapravo šećer, jer našem telu nije bitno da je nešto slatkog ukusa, bitno mu je da dobije dozu glukoze koja mu je potrebna, pa taman ona dolazila iz slanih pereca.

Ja sam, s druge strane imao žestoke porive za sladoledom, i u više navrata sam poklekao i pojeo sladoled.

Pitanje je sada da li smo pogrešili što smo poklekli i imali “cheat day” samo zato što smo bili pod stresom?

Pa, i jesmo i nismo. 

Hajde prvo da kažemo zašto nije dobro posezati za šećerom u stresnim situacijama, a to je da ne bismo stvorili poremećaj u ishrani zvani emocionalno prejedanje.

Pored toga što je šećer potreban kortizolu da bi stvarao glukozu, kada jedemo šećer naše telo luči dopamin, a uloga ovog hormona je da nas ohrabri da tu radnju ponovimo.

Svaki put kada tu radnju ponovimo i izlučimo dopamin u našem mozgu se stvara veoma jaka veza između dve radnje, ako se bude dogodilo A, uradiću B, ili u našem slučaju ako budem nervozan/pod stresom, ješću nešto slatko.

Što znači da ako ćemo dovoljno puta kada smo nervozni posegnemo za šećerom, rizikujemo da stvorimo jednu veoma lošu naviku.

Zašto je dobro?

Drugo, hajde da kažemo kada bi trebalo posegnuti za šećerom, a to je onda kada imamo žestoku potrebu i kada dugo vremena provodimo razmišljajući isključivo o tom šećeru, što je u mom slučaju bio sladoled, a u Sanjinom slane perece.

Da se razumemo, to što se i meni i Sanji jede šećer u stresnim situacijama je samo pokazatelj koliki smo nekada bili zavisnici od šećera i koliko smo imali problem emocionalnog prejedanja.

To vam je kao kada bivši pušači imaju potrebu za cigaretom svaki put kada su pod stresom, ili su negde u izlasku, dok piju kafu ili slično.

Mišljenja smo da iako donekle hranimo staru zavisnost od šećera, bolje je pojesti jedan sladoled ili kesu slanih pereca, samo da bismo prestali da razmišljamo o tome, nego da nastavimo danima da gušimo poriv za slatkim.

To ni slučajno nemojte da radite sa cigaretama, alkoholom, nekim drogama. Ako ste bili zavisnik od ovih opioida, najbolje je sa njima prestati jedanput za svagda.

Kada je šećer u pitanju, najbolje je postaviti granicu. Jer, da se razumemo, jedan sladoled nas neće ubiti niti će narušiti naš metabolizam, posebno ako su svi drugi obroci bili bez mnogo ili nimalo šećera, kao što je to naš slučaj. Ali, granica mora da postoji.

Mi smo granicu postavili na jedanput nedeljno, najviše dva puta, ali uzmimo u obzir da čak i kad imamo “cheat day” mi i dalje imamo 1-2 obroka u toku dana, i provedemo bar 16 sati bez hrane, tj. na periodičnom postu, odnosno vučemo bar jednu od tri poluge restrikcije u ishrani.

Ko se seća one naše priče o tri restrikcije u ishrani, zna o čemu pričam, a ko ne može ovde i ovde da sazna šta tačno mislim.

Sanja, je na primer, prošle nedelje htela da bude na postu od 72 sata, od petka do ponedeljka, ali je zbog toga što je pod uticajem stresa jela u petak, i to nešto što nije trebalo, bila na postu “svega” 64 sata, i kada to uzmemo obzir, ne možemo reći da je uradila nešto loše pojeviši perece i sladoled, jer je tog dana kad je pojela sladoled praktično vukla 2 od 3 poluge; nije imala ograničenja u dijetetskoj restrikciji (jela je šta je htela), ali je vukla poluge vremenske restrikcije (nije jela određeno vreme) i kalorijske restrikcije (sve vreme bila je u kalorijskom deficitu), a naredna dva dana vukla je sve tri poluge.

Zaključak

Sve u svemu, moramo biti veoma oprezni sa šećerom, sa hranom uopšteno. Hrana ne sme da bude sredstvo za utapanje negativnih emocija, bekstvo od stresa i ne sme da nam pruža komfor kada se suočavamo s nekim problemima, ali ako počnemo opsesivno da mislimo o određenoj hrani, bolje je posegnuti za njom, i onda “štetu” koju smo napravili korigovati povlačenjem druge dve poluge, tako što ćemo biti u kalorijskom deficitu, tj. tako što ćemo svesno uneti manje kalorija nego što nam je potrebno, baz zato što znamo da smo jeli nešto što nije trebalo, i tako što ćemo produžiti post da bismo pružili telu dovoljno vremena da potroši glukozu koju je stvorilo. Ne moramo uvek produžiti post na nekoliko dana, kao što je to Sanja uradila, ali, na primer, na 20 sati je sasvim dovoljno.

Ako uz to dodamo i fizičku atkivnost, koja ne samo što će doprineti potrošnji glikogena, i kalorija, već će doprineti dodatnom lučenju dopamina, možemo da stvorimo neke dobre navike, da svaki put kada smo nervozni radimo nešto fizički, umesto da razmišljamo o sladoledu.


Preporučujemo iz naše prodavnice

Kategorije